Naš članak naslovljen ‘Izvor života ili sukoba? Hvarani na rivu vraćaju skulpturu iz doba vladavine Karađorđevića‘ (20. travnja) očito je dobro uzburkao svekoliku hrvatsku javnost.
Cijeli tekst pročitajte ovdje:
Upravo smo od našeg istaknutog akad. kipara i akademika Kuzme Kovačića dobili otvoreno pismo Ogranka Matice hrvatske u Hvaru, čiji je on predsjednik, a koje je upućeno vijećnicima, predsjedniku Gradskog vijeća Jurici Miličiću (HDZ) i gradonačelniku Rikardu Novaku (NL) te odgovornim državnim tijelima, glavnim kulturnim ustanovama, kao i medijima povodom nedavne Odluke GV-a da se ponovno u javni prostor grada Hvara postavi skulptura ‘Izvor novoga života‘ kipara Šime Dujmovića (1887. - 1968.), pa ga objavljujemo u cjelini:
"Poštovani,
potaknuti nedavnom viješću o Odluci Gradskog vijeća grada Hvara da se ponovno postavi u javni prostor grada Hvara spomenik kipara Šime Dujmovića ‘Izvor novoga života‘, podignut 1927. u čast tzv. Ujedinjenja pod zločinačkom Karađorđevićevom krunom, izražavamo čuđenje i nevjericu te naše protivljenje toj žalosnoj odluci iz dva sljedeća razloga:
1. Taj spomenik ne može se opravdati povijesnim kontekstom svoga nastanka, jer je taj kontekst svima jasna protuhrvatska stvarnost – srpska fašistoidna okupacijska ideologija i politika začeta i prije nametnutog nam ulaska u državnu tvorevinu podložnu srpskoj kruni te potpuno ostvarena u Kraljevini Jugoslaviji i zatim komunističkoj Jugoslaviji, u kojima se hrvatski narod našao pred uništenjem.
2. Taj spomenik ni kao kiparska vrijednost po sebi, u cjelini ili u dijelu, ne može biti razlog njegova ponovnog postavljanja u javni prostor, jer je on trag anakronog i neizvornog kiparskog izraza bez istinskog duhovnog temelja koji svako umjetničko djelo, a osobito ono javno, spomeničko, mora imati. K tomu, spomenuto izdvajanje dijela spomenika za postavljanje u javni prostor nedopustiva je intervencija, devastacija sama po sebi.
Pretpostavljamo da je takva odluka potaknuta i prihvaćena zbog nepoznavanja umjetnosti i nedovoljnog poznavanja naše povijesti. Ako nije samo to njezin uzrok, onda se radi o puno goroj stvari, neshvatljivom nastojanju koje provode samozvani stručnjaci i stručnjakinje u Gradskom vijeću i izvan njega. Onda bi to moglo značiti da nositelji te odluke, gradske vlasti, svjesno ili nesvjesno provode nasilje nad hrvatskom kulturom i Ustavom skrivajući se iza zavičajne osjetljivosti (koju u nekim drugim prilikama ne pokazuju).
Predlažemo da to djelo Hvaranina Šime Dujmovića ostane živjeti u prostorima muzeja, gdje bi u najboljem slučaju i svi spomenici sličnog nadahnuća do prijelomne, osloboditeljske 1990. godine trebali završiti.
Hvar se svome sugrađaninu Šimi Dujmoviću može dostojno odužiti drugim načinom, recimo knjigom o njegovom životu i kiparstvu, ali Hvar konačno zaslužuje novu i bolju javnu memoriju, umjetnički trag našega doba, života naraštaja koji je izborio hrvatsku slobodu.
Ogranak Matice Hrvatske u Hvaru, koji nastoji na promicanju hrvatskoga kulturnog identiteta upravo njegujući zavičajne kulturne vrijednosti, poziva vas dobrohotno i s povjerenjem da odustanete od ovo žalosnog nauma koji bi osramotio naš Grad, Hvarane, hrvatsku kulturu i državu. Molimo da se ovo pismo pročita na prvoj sjednici Gradskog vijeća. Hvala Vam unaprijed na razumijevanju!" (U potpisu Kuzma Kovačić, predsjednik Ogranka Matice Hrvatske u Hvaru).
