Sve do prošlog četvrtka u Škripu na Braču nije se znalo gdje je završila slika "Sveti Roko i sveta Klara", ukradena iz njihove mjesne crkve sv. Jelene u prvim satima već daleke 1975. godine.
A onda je stigla vijest da je u velikoj akciji Europola, Interpola i nacionalnih policija vrijedno djelo venecijanskog slikara Jacopa Palme Mlađeg nađeno u Italiji. Kako i točno gdje, nije otkriveno, već tek pojašnjeno kako se "nastavlja daljnje policijsko postupanje".
U istoj prazničnoj noći iz crkve sv. Jelene odneseno je još jedno ulje na platnu istog autora ("Sveti Jerolim i sveti Nikola"), ali o njegovu pronalasku, barem za sada, nema nikakvih službenih informacija.
Dr. Dinko Mirić, poznati splitski kardiolog i bivši ravnatelj splitske bolnice, koji je iz Škripa i dugogodišnji je kroničar zbivanja u mjestu, iskreno se iznenadio viješću jer, kao i dobar dio susjeda, bio je uvjerenja kako se nikada neće ući u trag lopovima. Ipak je već bilo prošlo četrdeset i osam godina, gotovo pola stoljeća.
– Je li stvarno? – pitao nas je kad smo ga kontaktirali, pa smo mu dva puta morali ponavljati vijest i tko ju je objavio.
U to vrijeme dr. Mirić bio je mladi student medicine, ali stalno je dolazio u Škrip. Još uvijek se dobro sjeća i svih okolnosti.
– Dok je cijelo mjesto bilo na dočeku Nove godine u Zadružnom domu, lopovi su iskoristili priliku. Nekako su otvorili vrata crkve i ušli u nju. Točno su znali po što su došli – veli dr. Mirić.
Tek idući dan, kada se mjesto otrijeznilo od fešte, a tadašnji župnik don Mijo Klarić došao služiti misu, shvatili su da se dogodila velika pljačka. Digla se poprilična graja, snage reda došle su odasvud.
– Bili su tu čak i stranci iz Interpola, ali stjecao se dojam da su nemoćni, odnosno da ne znaju gdje bi tražili. Naravno, širile su se i razne verzije, jer mediji u to doba nisu bili kao današnji, niti je vlast to obznanjivala na sva zvona. Tako je bila teorija da su sve izveli ljudi sa strane uz pomoć lokalnih pomagača jer kako objasniti da su znali naviku da sve živo iz mjesta, osim onih koji nisu mogli hodati, ide na proslavu i ples u Zadrugu – prisjeća se ovaj kroničar Škripa.
Sa stručne strane uključio se i ondašnji Republički zavod za zaštitu spomenika kulture. Na ispomoći im je bila Marija Jakšić, koja je vodila brački SIZ za kulturu.
– Sjećam se – veli ona – da je bila uzbuna, da je došla odmah naša domaća milicija plus krim-policajci iz Splita, inspektori iz Zagreba, nema tko nije. Sve okolo detaljno se češljalo danima, pretresala vozila i trajekti, ali slika nije nađena. Naravno, kako vrijeme ide, krađa je padala u drugi plan, zaborav – veli ona.
Danas je u Škripu malo onih koji se sjećaju detalja i okolnosti pljačke njihove crkve, pa novinare u pravilu odbijaju, dok Bračani brkaju događaj sa sličnim koji se jedanaest godina poslije dogodio u Pučišćima. I tamo je ukradena slika jednog od manirističkih majstora iz Palmine radionice s motivom sv. Roka, kako iscjeljuje bolesnike, ali ona je nađena godinu poslije na jednoj inozemnoj adresi i vraćena je. U povodu toga upriličena je i velika svečanost.
Odmah nakon dolaska u splitski Zavod, mladu konzervatoricu Vanju Kovačić u zadatak je dopalo arhiviranje podataka o nestalim slikama iz Škripa. Od velike pomoći njoj i Jošku Belamariću, kasnijem dugogodišnjem ravnatelju, bili su stariji kolege, koji su pričali iz prve ruke.
– Ulje koje je sada nađeno bilo je izvješeno na južnom oltaru uz pjevalište. S njegove sjeverne strane, na drugom oltaru, bila je slika svetog Jerolima i svetog Nikole i obje su nosile potpis istog autora. Bile su naručene za župnu crkvu, koja je i obnovljena negdje između 1600. i 1603. godine, da bi poslije bila srušena i izgrađena nova, kakva je i danas. Drveni oltari i ove umjetnine su, naravno, preneseni i stajali su netaknuti sve do te pljačke 1975. godine – navodi Kovačić.
Marija Jakšić iznijela nam je zanimljivu storiju o tome kako se shvatilo kolika je vrijednost pohranjena u škripskoj bogomolji.
– Lokalni župnik bio ih je kupio, naručio ili odnekud donio, vjerojatno ni sam svjestan o čemu se radi. Don Frane Bulić dosta kasnije obilazio je Brač i, među ostalim, svratio u Škrip. Priča je dosta slična onome kako je otkrio Povaljsku listinu, najvažniji pisani trag naše pismenosti, dok je njome jedna lokalna žena potpirivala vatru za ispeći ribu – uz smijeh će Jakšić.
Da se nešto kuha po pitanju jedne od dviju ukradenih slika, Vanja Kovačić, kao i supetarski župnik don Pave Gospodnetić, koji službeno pokriva i Škrip, shvatili su kada ih je prije nekoliko mjeseci kontaktirala policija iz Splita.
– Mene su nazvali i pitali je li crkva zainteresirana za povrat jednog od dva djela kojemu se ušlo u trag. Morao sam se pismeno očitovati i reći da jesmo. Više me nisu zvali, a sve sam, kao i vi, doznao iz priopćenja u četvrtak, kad su mediji objavili kratku vijest. Nikakve detalje ne znam, ali očito je da se ništa ovako vrijedno ne može sakriti na dulji rok. Sada, je li umro taj netko koji je čuvao sliku ili ju je drugi pokušao preprodati, to je pitanje – komentira župnik, koji je na službu stigao 2019. godine i naslijedio ovaj slučaj.
A kolika je vrijednost u pitanju? Naši sugovornici se ne žele upuštati u spekulacije te vrste, ali okolnosti dobro organizirane pljačke i skrivanje tolike godine puno toga govore.
– Procjena nikada nije napravljena, niti postoji aukcijska cijena, ali radi se o vrlo vrijednom djelu. Palmu Mlađeg imamo jako malo, posebno u našim crkvama – reći će Marija Jakšić, dok Vanja Kovačić dodaje da je s konzervatorske strane najvažnija njezina stilska vrijednost, isto tako prilična.
Svi s kojima smo razgovarali stajališta su da slika "Sveti Roko i sveta Klara" mora biti vraćena tamo odakle je ukradena, znači u crkvu sv. Jelene. Pri tome ih nije strah činjenice da će se sada još više pročuti za djelo i time možda postati meta nekih novih lopova.
– Crkva sada ima pojačano osiguranje, videonadzor, jer je Ministarstvo kulture uložilo nemala sredstva u tu svrhu – ističe Kovačić, koja policiji skida kapu na obavljenom poslu i pokazanoj kooperativnosti.
Sigurno, bit će to veliki dan za cijelo mjesto i župu kada slika ponovno dođe na svoje mjesto.
– Možda ja više ne budem župnik u Supetru i ne budem pokrivao Škrip, ali sigurno ću tog dana doći u mjesto. To je nešto što se ne propušta – kaže don Pave Gospodnetić.