Mito je snimljeno, ali slučaj se pet mjeseci nije pomaknuo: što se dogodilo s velikom aferom u Trogiru i kriju li se iza nje neki drugi interesi?

Pojeo vuk magarca. Iliti, kako službeno ovu frazu prevode hrvatski jezikoslovci, nikome ništa. Sve je prošlo bez ikakvih posljedica. Zataškana je neugodna stvar. Ni prvi ni zadnji put u zemlji punoj oglođanih magarećih kostiju.

Kad u nekom budućem zborniku hrvatske frazeologije stručnjaci budu objašnjavali gore navedeni odnos vuka i magarca stavljajući ga u stvarnosni kontekst, slobodno mogu napisati i sljedeće: kad, na primjer, poduzetnik Vinko Brkan dade novac, puno novca, i to u više navrata, političaru Ivi Miliću, kad sve to snime nadzorne kamere, kad

Brkan potom optuži Milića za traženje mita i prijavi ga USKOK-u i kad snimka na kojoj se jasno vidi kako Milić uzima od Brkana snop novčanica i stavlja ih u unutarnji džep sakoa bude objavljena u novinama i na portalima, pa kad se nakon svega ništa ne dogodi, kad nitko ne završi u zatvoru, niti ovaj što je optužen niti ovaj što moguće lažno optužuje, e to znači da je "vuk pojeo magarca". Nikome ništa.

Nadzorna kamera

U ovom slučaju, međutim, nije baš tako. Jest, slučaj Brkan/Milić još nije riješen, ne miče se s točke na kojoj je bio 18. svibnja, kada je "Sobodna" objavila i tekstualni i videozapis iz Planoga, ali daleko od toga da se nekome čitava stvar nije isplatila. No, polako, doći ćemo i do toga, idemo se prvo podsjetiti što se to točno u Planome dogodilo i zašto je Ivo Milić to jutro do vašeg reportera došao s jednim odvjetnikom, a već isto popodne s drugim.

Tehnički direktor Holdinga snimljen kako uzima novac od HDZ-ovca Brkana; Morao sam mu dati, prvo je tražio mito da mi ne otpusti sina, a onda...

Prodao antifašistički spomenik, osuđen na šest mjeseci uvjetno, istraživao ga USKOK: tko je HDZ-ovac koji je davao novac direktoru trogirskog Holdinga?

Milić: Uzimao sam novac od Brkana, ali ne za sebe, nego za stranku. Hvalio se da nam puno pomaže, a nije se baš iskazao. Što se Jakova tiče, dok ga nismo vratili na posao, deponij je stalno gorio...

"Mjesecima sam davao mito, nekad u kunama, nekad u eurima, tisuće su u pitanju, a sada sam odlučio progovoriti jer mi je dosta, ne mogu više. A još kad sam vidio da se čovjek koji me reketario kandidirao za gradonačelnika, mrak mi je pao na oči", bile su to riječi Vinka Brkana izgovorene za Slobodnu Dalmaciju prije nešto manje od pet mjeseci.

Brkan je te riječi potkrijepio i snimkama s nadzorne kamere na kojima se sve o čemu nam je tada govorio jasno vidi. Dodao je i kako je osobno podnio prijavu protiv Ive Milića, i to u Zagrebu, u tamošnjoj USKOK-ovoj centrali.
 

Brkan je suvlasnik tvrtke koja se, među ostalim, bavi i otkupom željeza i obojenih metala, a vaše je reportere primio u svojoj kancelariji, zapravo građevinskom kontejneru, u Planom, na odlagalištu otpada kojim upravlja njegova firma.

Ivo Milić je, pak, bio tehnički direktor "Trogir Holdinga", gradske tvrtke s kojom Brkan posluje, bio je tada i dopredsjednik trogirskoga Gradskog vijeća i predsjednik lokalnog ogranka Hrvatske konzervativne stranke. A bio je i gradonačelnički kandidat, no rekosmo da ćemo o tome poslije.

Brkan tvrdi da je Miliću davao novac jer je ovaj to od njega tražio kako bi nesmetano mogao odlagati otpad na gradskom deponiju, a i kako bi mu sin Jakov zadržao posao u "Trogir Holdingu". Dakle, mito. Milić, pak, tvrdi kako su to gluposti i da mu je Brkan davao novac jer je želio pomoći stranci kojoj je i njegov sin Jakov pripadao. A kako je Brkan stari HDZ-ovac, tako je Miliću novac davao potajice, da se ne dozna. Dakle, nije mito, nego Brkanova dobra volja.

Ivo Milić je Brkana prijavio za neovlašteno snimanje, a na njegovu kaznenu prijavu odgovorio je svojom, za lažno terećenje. I sve to je završilo u novinama, na portalima i na televizijama. Snimka iz Brkanova kontejnera postala je viralni hit, a tko ju je pustio u javnost, ne zna se. Brkan tvrdi da s time nema ništa, a Milić da je to priča za malu djecu.

Ima i prišnijih stvari

A što tvrdi USKOK? Ništa. Pojeo vuk magarca. Za medije nema izjava, baš kao što nema ni prijava za Milića i Brkana. Što se USKOK-a tiče, ništa se nije dogodilo, niti je Ivo Milić mjesecima uzimao mito od Vinka Brkana, niti je Vinko Brkan lažno teretio Ivu Milića.

Sve je, kako sada stvari stoje, prošlo bez ikakvih posljedica. Zataškana je neugodna stvar. Ivo Milić i dalje je zaposlenik "Trogir Holdinga", degradiran je s mjesta tehničkog direktora u suradnika za razvoj komunalnih poslova, a Vinko Brkan i dalje posluje s "Trogir Holdingom", čak im je i neke dugove oprostio. Sitnica, 900.000 kuna.

Čemu onda sve ovo, prijave, teške riječi i javna sramoćenja? Obećali smo da ćemo vam reći, pa smo, napokon, došli i do tog dijela.

Priča o Brkanu i Miliću, odnosno snimka čiju su autentičnost svi potvrdili, iz privatnih je krugova, naime, iscurila samo nekoliko dana prije lokalnih izbora. A na tim je izborima Ivo Milić imao ozbiljne planove. Uložio je u kampanju dosta novca, čak je i oglase u novinama plaćao, a sve kako bi i dalje u Trogiru ostao važan igrač. Reklo bi se, faktor.

Nije, naravno, bilo šansi da Milić postane gradonačelnik ili da njegova lista osvoji većinu u Vijeću, ali kako se u Trogiru već tradicionalno vodi bitka za svaki glas, tako je i Milića trebalo diskreditirati, srezati mu krila, te njegove postotke preliti nekom drugom ili ih sasvim poništiti.

A kad se u tome uspjelo, kad je Milić postao žrtva vlastite neopreznosti (valja birati riječi kako ne bi bile utužive) i kad je dobio samo jedno mjesto u Vijeću (koje je prepustio svome zamjeniku), na aferu se naglo zaboravilo. Ima USKOK i prišnijih poslova.

U Trogiru su za to vrijeme ratne sjekire zakopane. A do sljedećih izbora naći će se već neki novi Milić. Takvih barem ima dovoljno. Iako, ni Brkani baš puno ne zaostaju.

Brkan i Milić uglas: Jedva čekamo da USKOK završi posao

Vinko Brkan i Ivo Milić i danas tvrde što su tvrdili prije pet mjeseci te obojica jedva čekaju da USKOK završi posao. Brkanu je, veli, čudno što se sve ovako odužilo, a Milić nam kaže kako ga je odvjetnik upozorio da bi do podizanja ili odbacivanja optužnice moglo proći i pola godine jer su istražne radnje komplicirane. Novinar se, pak, pita kako bi tek slučaj bio kompliciran da nema snimaka s nadzornih kamera, koliko bi onda istražne radnje potrajale.