Bojan Jambrošić u ulozi Vuka i Manuela Svorcan kao Crvenkapica ponovno su oduševili male Splićane mjuziklom "Mi o vuku", odigranim na maloj sceni "Teatra uz more" u splitskoj Lori . Riječ je o predstavi u kojoj dvojac otkriva pravu istinu koja se skriva iza poznatih dječjih bajki. Djeca, kroz pjesmu, ples i glumu upoznaju Vuka u potpuno novom svjetlu, jer on nije samo negativac nego i žrtva krivih prosudbi, nesretnih okolnosti i ljudi koji mu nikad nisu dopustili da ispriča svoju životnu priču. Ujedno imaju priliku i doznati kako je zapravo izgledao njegov susret s Crvenkapicom, sedam kozlića i tri praščića...
Zadovoljan nakon odličnih reakcija publike, razigrani glumački par prepustio se osvježenju namijenjenom odraslima i rashladio uz Somersby - poznati cider koji se u Hrvatskoj u bočicama proizvodi i izvozi diljem svijeta. Zbog svojeg je sastava savršeno piće za druženje s prijateljima u ljetne sutone i tople večeri, ali i idealna osvježavajuća alternativa u svim ostalim prilikama. Izbora ima za svaki ukus - jabuka, lubenica, kruška ili borovnica, pa se Somersby pokazao kao savršen odabir za ljetnu ćakulu s Manuelom i Bojanom o povratku njihova projekta na kazališnu scenu, koroni, planovima za ljeto...
Manuela: Posljednji put mjuzikl smo igrali prije godinu i pol dana. Ovo nam je bila prva izvedba nakon tog razdoblja. I baš nam je bilo drago što smo u Splitu, na moru, jer nas publika ovdje stvarno lijepo prima. Uvijek je krcato i rasprodano, super su reakcije klinaca i ne samo njih nego i roditelja.
Bojan: Do tada smo s ovim mjuziklom prošli velik dio Hrvatske, a već smo bili i u Splitu. I baš nam je bilo žao kad nas je korona zaustavila. Sjećam se da smo negdje u Slavoniji igrali predstavu zadnjeg dana, uoči lanjskog zatvaranja.
Kako će sada izgledati vaše ljeto, nakon što ste ponovo krenuli igrati predstavu? Nadoknađujete lani odgođene izvedbe?
Manuela: U principu, da. Ljeti smo najčešće na moru. Evo, ponovo smo u splitskoj Lori 4. srpnja... To već sada znamo.
Bojan: I zadnji put, prije zatvaranja, smo igrali dvije predstave, pa ćemo to učiniti i ovaj.
Manuela: Ali ništa za druga mjesta i gradove još striktno ne planiramo, jer ne znamo kako će izgledati situacija s mjerama.
Odmor?
Manuela: Imam tri tjedna godišnjeg, svakako ću ići negdje na more. Uz posao na radiju snimam i jednu seriju, pa će ljeto biti pola radno pola odmarajuće.
Bojan: Radim drugu sezonu svog igrano-animiranog serijala za djecu "Jojo i brojevi", ovaj put pod nazivom "Jojo i lijepe riječi", koja se već emitira na HRT 2. Jako sam sretan, jer nikad nisam mislio kako ću moći reći da imam svoj crtani film na HRT-u. Sam sam radio scenarij, sam crtao, sam radio pjesmice i osobno i glumim u njemu.
Mogla bi i Manuela tim stazama s obzirom da je i glumica i glazbenica, radi kao radijska voditeljica…?
Manuela: Ali ne znam crtati, jedino znam nacrtati suncokret (smijeh). Ali, istina je, volim raditi razne stvari.
Bojan: Zato se valjda i toliko dobro slažemo. Nemamo tih predrasuda da bi čovjek trebao raditi samo jedan posao u životu nego treba slijediti svoje strasti. Evo, uskoro ću snimati i novu pjesmu, moram završiti treći studijski album pop glazbe. Zadnji mi je bio onaj kajkavske glazbe, pa je red da se malo posvetim popu. Skoro je već gotov, imam svih 12 pjesama.
Manuela: A opet su to sve srodne stvari. Nije da idem operirati ljude nego sam unutar branše.
Kako ste izdržali posljednju godinu i nekoliko mjeseci, otkako smo u suživotu s koronom?
Manuela: Bilo je teško... Iznenada je došla, u početku se nismo previše snašli. S obzirom da smo Bojan i ja jako kreativni, ne volimo sjediti i ništa ne raditi, potrudili smo se naći neke poslove, a da pri tom ostanemo kreativni i ne potonemo s obzirom na situaciju. Ja sam i ranije, kao i većina slobodnih umjetnika, živjela od projekta do projekta, ali kad se dogodila korona shvatila sam kako moram preživjeti i javila se Anteni Zagreb. Ispalo je super, jer radim kao radijska voditeljica. Na kraju nisam ni osjetila koronu, jer smo na radiju cijelo vrijeme normalno radili.
Bojan: Super mi je što smo u zagrebačkom Gradskom kazalištu “Žar ptica” uspjeli napraviti dječju predstavu “Mama, ja sam pozelenio” za koju sam napisao glazbu, a ujedno i glumim glavnog lika Bojana. Predstava nosi poruku kako bi djeca i mladi trebali jesti zdraviju hranu i manje s trpati proizvodima iz pekara. Uz to sam svo proteklo vrijeme radio na crtiću, jer za to treba potrošiti puno vremena.
Planirate li neki novi zajednički projekt?
Manuela: Bojan i ja smo uistinu dobri prijatelji. Dugo se zezamo da ćemo napraviti nešto i sigurna sam da će se, kroz naše druženje, nešto i dogoditi. Nekad... Nemam pojma kad. Prvenstveno njegujemo naše prijateljstvo i to mi je bitno. Da je Bojan meni tu, u životu.
Bojan: Ma, posao će doći... Mislim da ćemo najprije u javnost ispaliti neku našu zezanciju, prije nego neku ozbiljnu stvar. Ali možda bi i ta naša zezancija mogla iznjedriti nekakav dobar plod, pa se držimo toga – volimo se zezati i uživamo zajedno provoditi vrijeme.
Bila bi to neka nova predstava za klince?
Manuela: Ma može i za odrasle (smijeh), ali nekako volimo klince. Zato što su iskreni, nema laganja. Ako im se nešto sviđa, sviđa im se. Ako ne, ne. Lakše je igrati pred njima nego pred odraslima. Oni su naši prijatelji.
Bojan: Evo, danas je splitska publika baš bila super. Na kraju su nam prilazili s:”Bravo, vuče”, "Bravo, Crvenkapice”, "Super ste bili”... Srce nam je baš bilo veliko.
Sadržaj nastao u suradnji sa Somersby ciderom.